Moja priča o biserima počinje još davno prije nego sam saznala šta je to biser.
Naime, otac je poslije 2. svijetskog rata negdje kupio i kući dovezao jedan krevet. Ličio je na sve krevete ali imao je jednu posebnost. Dio koji je bio na uzglavlju imao je nacrtan divan cvijet. Najljepše u tom cvijetu bila je sredina koja je blistala i sjajila se čak i u noći. Mogla sam je primjetiti kad se u mraku dobro zagledam u krevet.
Površina tog "oka", kako sam ga u sebi zvala, bila je jako glatka. Pitala sam majku od čega je to kad je tako sjajno blistavo i glatko. "To je sedef", rekla je mama. Naravno iz radoznalosti sam pitala: "Šta to znači?" Tada sam prvi put čula priču o školjci bisernici i biserima koje ona pravi u svojoj unutrašnjosti. Naravno mama nije znala sve detalje, pa sam se usudila ispričati tu priču svojoj učiteljici. Rekla sam joj sve što sam znala o sedefastom cvijetu na našem krevetu. Učiteljica nam je tada pričala o sedefu, o školjci i biseru.
Jako sam željela vidjeti biser. Želju mi je ispunila moja učiteljica. Donijela je zrnce bisera i pokazala nam ga. Od tada sam zavoljela bisere i kad god imam prigodnu priliku stavim svoju ogrlicu.
Eto tako sam ja saznala za školjku bisernicu i plod njene utrobe, bisere.
A koja je vaša nevjerovatna priča i koji je vaš prvi susret sa biserima?